Roman Željke Kovačević Andrijanić pod nazivom “Ulica neriješenih zagonetki” mogao bi se definirati kao slagalica koju nije moguće u cijelosti sastaviti u jako kratkom vremenu. No, kako naš zadatak kao čitatelja ili kritičara nije uvijek nešto sastaviti, mi smo ovaj roman pokušali rastaviti do najsitnijih dijelova ne bi li nam se ukazao onaj vrh čitalačke piramide koji se u romanima često na samom početku raspoznaje. (Naravno da se već iz ove nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu i sl.)
Kovačević Andrijanić kroji roman u pet dijelova, u pet sličnih priča s kojima nas upoznaju pet lica, a koje opet spaja različitim pripovjedačkim tehnikama...
...Vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima.
Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkoga prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje ... tjeraju nas da što prije otkrijemo “zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?”...
...Tako roman o ljudima koji su nesposobni ostvariti svoje živote postaje roman o gradu koji je predodređen za tugu. Grad je zrcalo (kojega Kovačević Andrijanić često spominje) koje skuplja njihove odraze i momente isključenosti...
...Postavlja se pitanje mogu li se u gradu koji je predodređen za tugu slobodno šetati djeca koja još nisu iskusila život...? Kovačević Andrijanić odgovara: ne. Jer njihove misli odrasli ne razumiju...
...Možemo, dakle, zaključiti kako si je Kovačević Andrijanić u ovom romanu zadala težak zadatak da kroz mnoštvo likova progovori o gradu te da nam različitim pripovjedačkim tehnikama ukaže na energiju grada koji u crnilo usisava svoje protagoniste poput nemoćnih vojnika pred najezdom neprijateljske ruke.
I ako ste na temelju napisanoga pomislili kako je ovaj ... roman prepun negativnih emocija – varate se! Roman obiluje neizrečenom nadom kako ipak postoji neko mjesto na svijetu gdje se tuga još nije rodila!
Kristina Posilović, prof.
http://www.mvinfo.hr/najnovije-najave.php?ppar=5454
Nema komentara:
Objavi komentar