Spot Davor Grguric ft. kvartet Veljak "Pusto more"

19.prosinca 2013. 

U spotu sudjeluju: Davor Grgurić, Martina Rukavina,kvartet Veljak i Duško Jeličić

SNIMANJE SPOTA

Repriza predstave suvremenog plesa MOST

 Repriza predstave je održana 26.09.2013. u HKD-u na Susaku.

Projekt "Most" koreografkinje i plesačice Martine Rukavine premijerno je izveden prošle godine, međutim odaziv publike svjedoči da za njega i dalje postoji interes. Riječ je o spoju videa i predstave, pri čemu je vizualno najzanimljiviji trenutak upravo onaj u kojem dolazi do interakcije plesačice s projiciranom snimkom nje same.

26. rujna u prostoru HKD-a izveden je "Most" Martine Rukavine, koreografkinje i plesačice. Kameru i montažu potpisuje Romano Perić, rasvjetu Dalibor Fugašić, kostimograf je Terezija Dubrović, za rasvjetu na videu je odgovoran dBoki, a uz Martinu Rukavinu kao izvođačica se pojavljuje i Paola Krpan. Nekoliko kratkih isječaka iz "Mosta" možete pogledati u prilogu:

http://www.mojarijeka.hr/kultura/most-martine-rukavine-izveden-u-hkd-u/

Grobnicka vecer >MOST< veceri svilom tkane 4. listopada 2013.

"MOSTOVI" MARTINE RUKAVINA U GROBNIČKOM KAŠTELU

Niz ovogodišnjih grobničkojesenskih večeri petkom u grobničkom Kaštelu, pod nazivom „Večeri svilom tkane“, otvorila je mlada multimedijalna umjetnica Martina Rukavina. Svatko, tko je iz bilo kojeg razloga propustio biti u kaštelskoj dvorani ove subote, ostao je uskraćen za doista izuzetan kulturni događaj. No, dostatnim ne mogu biti samo šture rečenice za ushit koji umjetnik darovati može. A upravo je to učinila Martina Rukavina. Znalački je i s lakoćom splitala htijenja i voljenja. željenja i nastojanja, rasprostirala dušu velikodušno oduševljavajući publiku onim toplim ljudskim davanjem - davanjem drugome najbolje sebe. Njezin je prikaz gradnje mosta tijelom, istovremeno krhkim i snažnim, krotkim i divljim, jasno risao uspone i padove za hoda po trnju do zvijezda, ali i neposustajanje u podizanju vlastitih krila - da uvijek i nanovo za let spremna budu. A najsažetiji je ukupni dojam publike sročio jedan gospodin u rečenici: „Ni mi jasno da san uru vrimena bil bez daha“. Jer, performansom u suvremenom domu zaštićenog kulturnog dobra - čakavštine, Kaštelu Grobnik, Martina Rukavina je svoj most umnožila. Naime, kada snagom svojeg plesa umjetnica podiže brašno, istovremeno njime gradi novi most kojim u suvremenost dovlači ono isto brašno duhovno iz prve riječke „knjige“ s kraja 17. stoljeća - na danas mrtvoj riječkoj čakavštini, prigrlivši pri tom u svoj performans i sažetak svih molitvi i riječkih legendi, protežući tako novi most do tih već zaboravljenih riječkih vrijednosti i dovlačeći ih u suvremenost.

Martina Rukavina gradi mostove da radovanje dostupnim bude svima, posebice mladima. Njezina je poruka „Izgradi sam svoj most“ itekako suvislom, a ujedno ona nudi i konkretne recepte za obogaćivanje suvremene umjetnosti otkrivanjem žeravica u pepelu. Hvala umjetnici! Vlasta Juretić.

http://www.mojarijeka.hr/korisnik/mbembic/najave/veceri-svilom-tkane-most-martine-rukavine/

http://www.mdc.hr/hr/kalendar-dogadanja/?t=d&vid=5238&d=20-10-2013&r=tj

http://www.novilist.hr/Info-Fun/Informator/(filter_type)/event/(date_from)/1380837600/(date_to)/1380924000

>Pusto more< Davor Grguric feat. kvartet Veljak

 Davor Grgurić s pjesmom »Pusto more« (D. Jevtov, R. Funčić – D. Grgurić i ) osvojio je nagradu stručnog žirija za najbolju skladbu na ČAnsonfestu.


Pjesmu je plesom pratila Martina Rukavina, u bijeloj haljini zamotana crnom plastom i dugom bijelom maramom.

ROLL THE DICE

Koreograf: Martina Rukavina

Izvodaci:
Borna Sebelja
Julia Kožul
Marko Kalc
Iva Tuhtan
Martina Rukavina

      Kockice su se još od pamtivjeka koristile za proricanje sudbine. Iako je ova vještina stara, ona danas nije izgubila svoju draž i vjerodostojnost. U tajno značenje brojeva na kockicama vjerovali su rimski imperatori, pa su prije svakog odlaska u osvajačke pohode bacili dvije kockice čiji je zbroj krio tajnu njihova uspjeha. Neka umijeće bacanja kockica bude naš vodič za budućnost jer će nam pomoći da preko magije brojeva dobijemo odgovore na mnoga naša pitanja.

Jedna od najstarijih igara igrala se još u perzijskom carstvu, drevnom Egiptu i rimskom carstvu. Za igru se koristila ploča sa 24 polja, na kojoj igrač ima 15 svojih figura koje se pomiču ovisno o brojevima na kockicama. Za pobjedu nije važna samo sreća, nego strategija i taktički elementi igre. Nakon svakog bacanja kockica igrač mora odlučiti koje će figure odigrati i pritom paziti na protivnikove kontranapade. Pobjednik je igrač koji prije uspije izvaditi svih 15 figura sa ploče.

Izvedba će biti bazirana na elemntima igre, tako što će se pravila igre primjeniti u koreografiji, a bacanje kocke će izvedbu od uvoda kroz vrhunac do samog završetka pratiti kao ključni element.

Ovaj performans je igra sa pravilima, odvija na plesnom podiju gdje su zaljepljena polja i brojevi u svakom polju.
Dječak sastavlja svoja pravila i vodi igru tako što baca kocku a 4 plesača reagiranju na njegovo bacanje.
Svako polje ima svoj određeni zadatak na koji plesači moraju reagirati, dolaze u neobične situacije, dvoboje, te grupne povezanosti, zbog čega polako dolazi do kaosa.
Pred sam kraj dječak više ne posjeduje igru, njegovo bacanje kockice više ne upravlja plesačima već oni sami igraju svoju igru i tako dolazi do vrhunca kaosa gdje je dječak prisiljen ući u igru i zaigrati sa plesačima.
Tko zapravo pobjeđuje,ostaje publici na razmišljanje.

PRAVILA IGRE: 1 kocka
                           4 plesača
                           3 kruga
                           11 polja
                           Bacite kocku i zaigrajte igru! 

NAFTA ili MATRICA ZNANJA / OIL or MATRIX OF KNOWLEDGES Ana Catarina Vieira / Angleo Madureira

U vrijeme ekonomskih kriza kao što je ova kojoj kraj vide samo krojači ljudskim sudbinama i glasovima, dok dežurni katastrofičari prognoziraju kako svijetu ni dvostruko dno neće pomoći, ekonomija je druga po važnosti 'ona riječ'. Prva je, naravno, još uvijek ali u sve većoj panici, nafta. Ona je svjetska tema, pa je i predstava koju u koprodukciji festival Perforacije i riječke udruge Drugo more zaslužila tako zvučno ime. Riječ je projektu temeljenog na povijesnim referencama, poput već pomalo zaboravljene

priče o riječkoj rafineriji, preko kojih se bave temama ekonomije i ekologije, na razmeđi kojih stoji ponekad i puko preživljavanje.

U 'Nafti' se dio njene koreografije stvara tijekom same izvedbe kada dramaturgija crta kreativni proces, a pitanja se bave situacijama koje uključuju univerzalnu problematiku koja se vrti oko pitanja 'preživljavanje'. Tema nafte se koristi kao metaforički prijedlog u kontekstu koji obuhvaća ekonomsku, socijalnu i političku situaciju ljudskog preživljavanja. Bilo u Hrvatskoj, u Brazilu ili na svijetu, situacije su slične i teže istom cilju.

Ana Catarina Vieria i Angelo Maduriera brazilski su plesačko-koreografski par čija suradnja traje više od desetljeća. O njenoj uspješnosti i učinkovitosti svjedoči trinaest produkcija, od kojih su brojne ovjenčane i nagradama, kako latino-američkim tako i europskim. Jamac kvalitete ovog izuzetnog dua leži i u isprepletenosti klasičnog baleta i suvremenih tehnika, što upotpunjuje njihov autorski i pedagoški profil.

http://www.mojarijeka.hr/kultura/predstavom-nafta-u-hkd-u-otvorene-dvije-manifestacije/

http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/156019/Samice-i-Nafta-dva-plesna-pola.html

http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Praizvedba-plesne-predstave-Nafta-i-izlozba-I-love-my-job-u-HKD-u-u-Rijeci

http://kulturpunkt.hr/content/nafta-ili-matrica-znanja

"ULICA NERIJEŠENIH ZAGONETKI" Željka Kovačević Andrijanić (u dijelu plesnog performansa)

Roman Željke Kovačević Andrijanić pod nazivom “Ulica neriješenih zagonetki” mogao bi se definirati kao slagalica koju nije moguće u cijelosti sastaviti u jako kratkom vremenu. No, kako naš zadatak kao čitatelja ili kritičara nije uvijek nešto sastaviti, mi smo ovaj roman pokušali rastaviti do najsitnijih dijelova ne bi li nam se ukazao onaj vrh čitalačke piramide koji se u romanima često na samom početku raspoznaje. (Naravno da se već iz ove nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu i sl.)

Kovačević Andrijanić kroji roman u pet dijelova, u pet sličnih priča s kojima nas upoznaju pet lica, a koje opet spaja različitim pripovjedačkim tehnikama...

...Vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima.

Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkoga prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje ... tjeraju nas da što prije otkrijemo “zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?”...

...Tako roman o ljudima koji su nesposobni ostvariti svoje živote postaje roman o gradu koji je predodređen za tugu. Grad je zrcalo (kojega Kovačević Andrijanić često spominje) koje skuplja njihove odraze i momente isključenosti...

...Postavlja se pitanje mogu li se u gradu koji je predodređen za tugu slobodno šetati djeca koja još nisu iskusila život...? Kovačević Andrijanić odgovara: ne. Jer njihove misli odrasli ne razumiju...

...Možemo, dakle, zaključiti kako si je Kovačević Andrijanić u ovom romanu zadala težak zadatak da kroz mnoštvo likova progovori o gradu te da nam različitim pripovjedačkim tehnikama ukaže na energiju grada koji u crnilo usisava svoje protagoniste poput nemoćnih vojnika pred najezdom neprijateljske ruke.

I ako ste na temelju napisanoga pomislili kako je ovaj ... roman prepun negativnih emocija – varate se! Roman obiluje neizrečenom nadom kako ipak postoji neko mjesto na svijetu gdje se tuga još nije rodila!

Kristina Posilović, prof.

http://www.mvinfo.hr/najnovije-najave.php?ppar=5454

"VIZIJA" Martina Rukavina

Projekt "Vizija" je uspješno ostvaren premjerom u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 10.ožujka 2011.

Vizija je dinamičan duet o dvoje različitih ljudi koji putuju u istom smjeru. Proces o donošenju odluka, slučajnim izborima i njihovim posljedicama. Gubitak individualnosti, trenutak slabosti i nemira koji vodi novom pronalasku zajedničke energije i pokreta u prostoru te izgradnji ne samo fizičkog već intelektualnog odnosa.

http://www.mojarijeka.hr/korisnik/AsteroidB612/slike/dozivljaj-vizionarskih-momenata-uz-viziju-predstavu-suvremenog-plesa-u-izvedbi-mladih-perspektivnih-plesacica-martine-rukavina-i-katarine-rilovic-uz-potporu-odjela-za-kulturu-grada-rijeke-hkd-susak-10-ozujka-2011-godine/10565/

http://www.danceweekfestival.com/en/28-tsp/364-vizija

SzólóDuó 2011-International Dance Festival- Dnevnik jednog putovanja

Plesna predstava „Dnevnik jednog putovanja“ nastala je u koprodukciji Plesnog art laboratorija i Centra „Koraki“. Ideja same izvedbe inspirirana je činjenicom nestalnosti svijeta. Osnovna zamisao autorica bila je uhvatiti, zabilježiti, osjetiti, označiti, snimiti trenutak u slijedu vremena, vremena koje ne postoji. (…) Kako je svijet percepcije krhka i nestalna tvorevina, a mogućnosti njezinog preispitivanja su razni, odlučeno je u predstavu angažirati publiku, svakog pojedinca posebno, podijelivši im mp3 slušalice, te platnene košarice u čijih se pet pretinaca sačinjenih od pet različitih materijala, krije pet okusa i pet mirisa. Izvođačice opetovano izvode istu koreografiju od tri minute rotirajući je u prostoru pod različitim glazbenim žanrovima.

NOMAD dance academy

Nomad Dance Academy (NDA) dugoročni je plan za strukturiranje i koordiniranje radionica, razmjene znanja i informacija na lokalnoj razini, a koji će dovesti do raznolikog višeslojnog sustava edukacije i suradnje u Regiji. Ona prije svega predstavlja potragu za autentičnim modelom regionalne suradnje kroz zajedničke procese organizacije i implementacije projekta.
Pilot faza Nomad Dance Academy realizirana je 2005., 2006. i 2007. sadržavala je niz pomno planiranih aktivnosti unutar NDA Regije. Pitanje edukacije, kao jedno od ključnih na području suvremenog plesa na Balkanu, generiralo je brojne ideje i potencijalne projekte. Te ideje su skupljene u projekt NDA – Nomad Dance Academy.
Sve je to dovelo do boljeg uvida u međusobni rad i u situaciju u cijeloj regiji, te je dovelo do pomnog planiranja NDA 2007. – 2010. Projekt je uspio, razvio se i logičan korak je bio otvaranja lokalinh NDA organizacija s ciljem da dalje razvijaju i implementiraju projekte koordinirane kroz NDA regionalnu partnersku mrežu za suvremeni ples.
CILJEVI:
Pridonijeti profesionalizaciji plesnog društva (edukacija, kreiranje, menadžment, promocija) kroz novi model suradnje;
Poticati razvoj edukacije i produkcijskih mogućnosti plesača i koreografa;
Promovirati ples kao društveno relevantno umjetničko područje i rast publike;

Partneri NDA:
Tanzelarija – Bosnia and Herzegovina
Brain Store Project – Bulgaria
Tala Dance Center- Croatia,
Lokomotiva – Macedonia
Station – Serbia
Fićo Balet – Slovenia.


Performance by Maya Levi

 Co-creators and performers: Domen Šega, Inti Šraj, Esta Matković, Martina Rukavina, Kliment Poposki, Viktorija Ilioska, Katelina Vladimirova Kancheva, Krasimira Yossifova Bakardijeva, Jana Jevtović, Jovana Rakić, Eléonore Richard, Pierre Yves Diacon, Maya Levi, Florian Wessels

Nomad Dance Academy 2010

" I Move My Lips More and More " video

solo "ANA"